Kad je u srpnju 2019. njezina kandidatura za predsjednicu Europske komisije došla na dnevni red Europskog parlamenta, Ursula von der Leyen provukla se kroz ušicu igle: za široj javnosti relativno nepoznatu njemačku političarku glasala su 383 zastupnika, samo devet više od natpolovične većine potrebne za njezin izbor.
Suradnja s desnicom
U tom kontekstu ne čudi previše sinoćnji istup službene EPP-ove kandidatkinje za šeficu Komisije: tijekom predizborne debate, koju su u ponedjeljak organizirali Politico i Studio Europa Maastrich, Ursula von der Leyen ostavila je otvorenom mogućnost suradnje s Europskim konzervativcima i reformistima, političkom grupacijom talijanske desničarske premijerke Giorgije Meloni.
Suradnja s ECR-om ovisi o tome “kakav je sastav parlamenta i tko je u kojoj skupini”, citiraju mediji koja dakle, nije isključila opciju postizbore suradnje sa skupinom koju se često percipira kao euroskeptičnu desnicu. Nedavno se, uostalom, spekuliralo da bi se i Viktor Orban, nakon što se svojevremeno razišao s pučanima, mogao priključiti upravo ECR-u.
Von der Leyen je, međutim, odbacila mogućnost suradnje s još desnijim stranačkim klubom, Identitet i demokracija (ID), kojim dominiraju stranke poput talijanske Lige, francuskog Nacionalnog okupljanja i njemačkog AfD-a. Ankete im predviđaju da imaju šanse postati treći najbrojniji zastupnički klub u EU parlamentu – pozicija koju su u ranijim ciklusima držali proeuropski liberali, a sada se za nju natječu s tvrdom (pretežno) euroskeptičnom desnicom.
Opcija visokog rizika
Iako ovo nije prvi puta da je Ursula von der Leyen ili netko iz redova EPP-a ostavio otvorenom opciju postizborne suradnje s grupacijom kojoj pripadaju Braća Italije, poljski (donedavno vladajući) ultrakonzervativci Pravo i pravda, i tako dalje, ovaj dio istupa EPP-ove kandidatkinje za visoku političku dužnost izazvao je očekivani interes medija. Takva suradnja, analizira Politico, bila bi vrlo rizična.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Centrističke grupacije – pučani, socijalisti i liberali – tradicionalno čine proeuropsku koaliciju u Europskom parlamentu, koju bi, međutim, suradnja EPP-a s tvrdom desnicom mogla rasturiti. S druge strane, upravo je taj savez mainstream zastupničkih klubova dosad (u većini slučajeva) bio ključan za dogovore oko glavnih europskih politika.
Pitanje za HDZ-ovce
Suradnja EPP-a i ECR-a gurnula bi, dakako, parlament još više udesno i to bi nužno utjecalo na buduće zakonodavstvo EU-a u cijelom nizu području, od migracija, preko zaštite klime, do prava žena i slično, procjenjuje Politico. Istupom von der Leyen potvrdilo se, dakle, da će jedno od ključnih pitanja EU izbora biti je li politički centar, gdje spadaju pučani, spreman na suradnju s tvrdom desnicom.
Sličnim se pitanjem danas bave i EPP-ovci u Hrvatskoj: HDZ, koji pripada grupaciji pučana, o formiranju Vlade pregovara s Domovinskim pokretom, strankom koja u politici prema Europskoj uniji ima daleko više zajedničkih točaka s Orbanom ili talijanskom desnicom, nego sa HDZ-om Andreja Plenkovića. To se lijepo vidjelo i ovog vikenda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kuda ide Domovinski?
Stephen Bartulica, drugi na listi DP-a za europske izbore, sudjelovao je na velikoj desničarskoj konferenciji u Budimpešti na kojoj je glavna zvijezda bio Viktor Orban, uz druge desničarske teškaše poput Nizozemca Geerta Wildersa, predsjednika španjolskog Voxa Santiaga Abascala, bivšeg poljskog premijera Morawieckog i tako dalje. Na popisu govornika bilo je i EPP-ovaca, recimo Janez Janša.
Iz ovog stranački šarolikog društva teško je zaključiti kojoj bi se grupaciji priklonio eurozastupnik iz redova Domovinskog pokreta, ako DP osvoji mandat na europskim izborima. Prilično je izvjesno da to ne bi bio Plenkovićev EPP, već jedna od desnijih grupacija. Ili ECR, s kojim je spremna na suradnju i Ursula von der Leyen (i u kojem sudjeluju Suverenisti, a potencijalno i Most). Ili, ipak, još desniji i euroskeptičniji ID.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijeti li europskim pučanima isti scenarij kao HDZ-u? Borba za vlast mogla bi ih natjerati u dosad nezamisliv savez
Ursula von der Leyen ne odbacuje mogućnost postizborne suradnje s euroskeptičnom desnicom
Sličnim se pitanjem danas bave i EPP-ovci u Hrvatskoj: HDZ, koji pripada grupaciji pučana o formiranju Vlade pregovara s Domovinskim pokretom, strankom koja u politici prema Europskoj uniji ima daleko više zajedničkih točaka s Orbanom ili talijanskom desnicom, nego sa HDZ-om Andreja Plenkovića
Kad je u srpnju 2019. njezina kandidatura za predsjednicu Europske komisije došla na dnevni red Europskog parlamenta, Ursula von der Leyen provukla se kroz ušicu igle: za široj javnosti relativno nepoznatu njemačku političarku glasala su 383 zastupnika, samo devet više od natpolovične većine potrebne za njezin izbor.
Ursula von der Leyen opet je u utrci za visoku funkciju, sada kao službena kandidatkinja Europske pučke stranke (EPP). No, ako se na izborima potvrde anketna predviđanja da će sljedeći saziv EU parlamenta skrenuti oštro udesno, za predsjednicu Komisije koja želi još jedan mandat situacija bi mogla biti još složenija (bude li, dakako, nominirana za ovu dužnost).
Suradnja s desnicom
U tom kontekstu ne čudi previše sinoćnji istup službene EPP-ove kandidatkinje za šeficu Komisije: tijekom predizborne debate, koju su u ponedjeljak organizirali Politico i Studio Europa Maastrich, Ursula von der Leyen ostavila je otvorenom mogućnost suradnje s Europskim konzervativcima i reformistima, političkom grupacijom talijanske desničarske premijerke Giorgije Meloni.
Suradnja s ECR-om ovisi o tome “kakav je sastav parlamenta i tko je u kojoj skupini”, citiraju mediji koja dakle, nije isključila opciju postizbore suradnje sa skupinom koju se često percipira kao euroskeptičnu desnicu. Nedavno se, uostalom, spekuliralo da bi se i Viktor Orban, nakon što se svojevremeno razišao s pučanima, mogao priključiti upravo ECR-u.
Von der Leyen je, međutim, odbacila mogućnost suradnje s još desnijim stranačkim klubom, Identitet i demokracija (ID), kojim dominiraju stranke poput talijanske Lige, francuskog Nacionalnog okupljanja i njemačkog AfD-a. Ankete im predviđaju da imaju šanse postati treći najbrojniji zastupnički klub u EU parlamentu – pozicija koju su u ranijim ciklusima držali proeuropski liberali, a sada se za nju natječu s tvrdom (pretežno) euroskeptičnom desnicom.
Opcija visokog rizika
Iako ovo nije prvi puta da je Ursula von der Leyen ili netko iz redova EPP-a ostavio otvorenom opciju postizborne suradnje s grupacijom kojoj pripadaju Braća Italije, poljski (donedavno vladajući) ultrakonzervativci Pravo i pravda, i tako dalje, ovaj dio istupa EPP-ove kandidatkinje za visoku političku dužnost izazvao je očekivani interes medija. Takva suradnja, analizira Politico, bila bi vrlo rizična.
Centrističke grupacije – pučani, socijalisti i liberali – tradicionalno čine proeuropsku koaliciju u Europskom parlamentu, koju bi, međutim, suradnja EPP-a s tvrdom desnicom mogla rasturiti. S druge strane, upravo je taj savez mainstream zastupničkih klubova dosad (u većini slučajeva) bio ključan za dogovore oko glavnih europskih politika.
Pitanje za HDZ-ovce
Suradnja EPP-a i ECR-a gurnula bi, dakako, parlament još više udesno i to bi nužno utjecalo na buduće zakonodavstvo EU-a u cijelom nizu području, od migracija, preko zaštite klime, do prava žena i slično, procjenjuje Politico. Istupom von der Leyen potvrdilo se, dakle, da će jedno od ključnih pitanja EU izbora biti je li politički centar, gdje spadaju pučani, spreman na suradnju s tvrdom desnicom.
Sličnim se pitanjem danas bave i EPP-ovci u Hrvatskoj: HDZ, koji pripada grupaciji pučana, o formiranju Vlade pregovara s Domovinskim pokretom, strankom koja u politici prema Europskoj uniji ima daleko više zajedničkih točaka s Orbanom ili talijanskom desnicom, nego sa HDZ-om Andreja Plenkovića. To se lijepo vidjelo i ovog vikenda.
Kuda ide Domovinski?
Stephen Bartulica, drugi na listi DP-a za europske izbore, sudjelovao je na velikoj desničarskoj konferenciji u Budimpešti na kojoj je glavna zvijezda bio Viktor Orban, uz druge desničarske teškaše poput Nizozemca Geerta Wildersa, predsjednika španjolskog Voxa Santiaga Abascala, bivšeg poljskog premijera Morawieckog i tako dalje. Na popisu govornika bilo je i EPP-ovaca, recimo Janez Janša.
Iz ovog stranački šarolikog društva teško je zaključiti kojoj bi se grupaciji priklonio eurozastupnik iz redova Domovinskog pokreta, ako DP osvoji mandat na europskim izborima. Prilično je izvjesno da to ne bi bio Plenkovićev EPP, već jedna od desnijih grupacija. Ili ECR, s kojim je spremna na suradnju i Ursula von der Leyen (i u kojem sudjeluju Suverenisti, a potencijalno i Most). Ili, ipak, još desniji i euroskeptičniji ID.