Dok pregovara s Penavom, grebe se za briselsku fotelju. Utjecajni Politico: 'Plenković mulja kad kaže da ga odlazak u EK ne zanima'

Drugi je razlog očekivani dolazak nove garniture zastupnika u Europski parlament nakon izbora u lipnju. Prema anketama, čini se da će ekstremna desnica vjerojatno biti veći igrač nego što je danas, a to smanjuje izglede Ursule von der Leyen da se ponovno nađe na čelu Europske komisije, pogotovo u trenutku kada se podrška njezine vlastite centrističke Europske pučke stranke (EPP) doima mlakom.

Politico mu daje odlične šanse

Nadalje, izgledi za neočekivani preokret posebno su narasli nakon niza pogrešaka koje je Ursula von der Leyen nedavno počinila. Stoga nije čudo što se političari, diplomati i dužnosnici u briselskim kuloarima zabavljaju nagađajući tko ima najbolje šanse dobiti najvažniji posao u EU-u, ako se pokaže da je ona doista prisjela prevelikom broju ljudi.

Politico donosi popis najizglednijih kandidata koji bi mogao biti vrlo zanimljiv hrvatskoj javnosti. Naime, među potencijalnim novim šefovima Europske komisije spominje se i tehnički hrvatski premijer Andrej Plenković. Njegova odluka da samog sebe postavi na vrh HDZ-ove liste za izbore za Europarlament već je izazvala salve kritika hrvatske oporbe, uvjerene kako dosadašnji šef Vlade želi osigurati odstupnicu u Bruxellesu, o čemu je nedavno pisala Telegramova Irena Frlan Gašparović.

Tri Ursuline glave za Andreja

Nagađanja o Plenkovićevim stvarnim namjerama na stranu, zanimljivo je vidjeti kako utjecajni portal procjenjuje izglede hrvatskog premijera u lovu na čelno mjesto u Europskoj komisiji. Politico ilustrira šanse svakog od kandidata za nasljednika Ursule von der Leyen simpatičnom infografikom koja se sastoji od jedne do pet sličica glava aktualne šefice EK-a. Andrej Plenković jedan je od samo dvojice kandidata koji su dobili tri glave, što znači da ga Politico smatra velikim favoritom u briselskoj utrci.

Kao razlog za tako velikodušnu procjenu Politico navodi kako Plenković dolazi iz najmoćnije europarlamentarne grupacije, EPP-a, baš kao i Ursule von der Leyen. Njegovo uspon na čelo EK-a umirio bi sve nezadovoljnije članice s istoka EU-a koje smatraju da sva ključna mjesta u briselskoj administraciji grabe ljudi iz starih članica. Izbor Hrvata za predsjednika Komisije također bi poslao pozitivan signal zemljama kandidatima za članstvo u Europskoj uniji, budući da je Hrvatska najnovija članica.

Mulja kad kaže da nije zainteresiran

I Politico spominje Plenkovićevu “iznenađujuću najavu da će predvoditi HDZ-ovu listu za europske izbore, što je izazvalo sumnju da želi napustiti domaću politiku”. Navodi i njegovo dugogodišnje premijersko iskustvo koje mu je “sigurno dalo autoritet i prilike za umrežavanje s kolegama europskim čelnicima”.

Kao najveća zapreka Plenkovićevu usponu na najvažniju briselsku poziciju u analizi se spominje navodna nezainteresiranost hrvatskog premijera za posao Ursule von der Leyen. Kažemo “navodna” zbog toga što se ni Politico ne čini pretjerano uvjerenim da je Plenkovićevo nećkanje iskreno. “Plenković je odbacio glasine da bi mogao zamijeniti Ursulu von der Leyen, što bi se dakako moglo smatrati dobrim pokazateljem da je zapravo zainteresiran za posao”, objašnjava se u analizi.

Konkurent iz moćne Francuske

Prema Politicu, Thierry Breton jedan je od dva najveća konkurenta Plenkoviću za mjesto nasljednika Ursule von der Leyen, s tri osvojene glave aktualne šefice EK-a na ranije spomenutoj infografici. Navodi se kako je aktualni povjerenik Europske komisije za unutarnje tržište već nagovijestio da je spreman preuzeti volan ako kandidatura Ursula von der Leyen ne uspije. Kao bivši francuski ministar financija, Breton ima obilje iskustva na visokoj izvršnoj poziciji, a iako nije dio EPP-a, smatra ga se konzervativcem.

Breton se također istaknuo kao njezin kritičar u visokim briselskim krugovima. U zloglasnom tvitu nakon njezine ponovne nominacije za kandidatkinju EPP-a, Breton je primijetio da šefica Komisije baš i nema jednoglasnu podršku te grupacije za novi mandat. Također je bio dio skupine povjerenika koji su kritizirali njezin izbor Markusa Piepera za izaslanika Komisije za mala i srednja poduzeća.

Malo prijatelja, puno neprijatelja

Unatoč svim postignućima, Bretonu u korist ne ide to što u najvišim strukturama EU-a ima više neprijatelja nego prijatelja, uključujući i one unutar Komisije. Njegovo prilično drsko samoreklamiranje i reputacija hvalisavca naljutili su kolege povjerenike, a naročito šeficu Odjela za tržišno natjecanje Margrethe Vestager.

Opak članak objavljen u jednom francuskom mediju opisao je Bretona kao “najgoreg francuskog povjerenika u 30 godina”, sugerirajući da ima suparnike koji su ga odlučili potkopati. Naposljetku, kontroverze oko njegova mandata na čelu francuske tehnološke tvrtke Atos vjerojatno će se pokazati velikom preprekom za dobivanje potvrde Europskog parlamenta neophodne prije preuzimanja visoke funkcije.

Europski čelnici obožavaju Iohannisa

Velike šanse za preuzimanje mjesta šefa EK-a, tri glave Ursule von der Leyen, Politico daje i rumunjskom predsjedniku Klausu Iohannisu, kojeg naziva miljenikom mnogih europskih čelnika posebno popularnim među konzervativcima. I francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz zasuli su ga pohvalama jer je svoju zemlju zadržao u prozapadnom i proeuropskom taboru nakon ruske invazije na Ukrajinu, što se ne može reći za Mađarsku, Slovačku ili Bugarsku.

Za razliku od Poljske, Rumunjska je striktno poštovala pravila jedinstvenog tržišta EU-a i nije jednostrano nametnula ograničenja na ukrajinsko žito, što je dodatno ojačalo Iohannisov ugled kao proeuropskog timskog igrača. Osim toga, kao što smo već spomenuli, mnogi tvrde da je vrijeme da istočni Europljanin dođe na čelo EU. Iohannis je dobar izbor jer potječe iz iste političke obitelji kao i Ursule von der Leyen. Odluka EPP-a da svoj izborni kongres održi u Bukureštu također svjedoči o njegovom odličnom položaju među vođama te političke grupacije.

Budući da njegov drugi predsjednički mandat završava u prosincu, Iohannis je u potrazi za međunarodnim poslom. Prošlog mjeseca pristao je kandidirati se za sljedećeg čelnika NATO-a, ali to će biti teška bitka s obzirom na široku potporu nizozemskom premijeru Marku Rutteu. Upravo bi ga pokušaj da Rutteu u posljednjem trenutku ukrade vodeću ulogu u NATO-u mogao koštati mjesta na čelu Europske komisije, budući da je time naljutio neke zapadnoeuropske zemlje.

Draghi nije dovoljno jasno opredijeljen

Politico spominje još nekoliko kandidata za eventualnog nasljednika Ursule von der Leyen, ali nikome od njih ne daje šanse kakve imaju Plenković, Breton i Iohannis. Talijana Marija Draghija često se spominje kada se otvori neka međunarodna vodeća pozicija. Doduše, bivšeg talijanskog premijera i predsjednika Europske središnje banke dosad se uglavnom povezivalo s poslom predsjednika Europskog vijeća, nakon što s tog mjesta ode Charles Michel.

Uz to, Draghi je blizak je s francuskim predsjednikom Macronom. No, u korist mu ne ide to što nema jasno političko opredjeljenje, a Politico smatra kako je teško povjerovati da će EPP prepustiti mjesto predsjednika Komisije nekome bez precizno definirane političke lojalnosti.

EPP-ova kandidatkinja iz sjene

Ako njezina kandidatura propadne, Politico smatra kako postoje relativno dobre šanse da će potporu EPP-a dobiti Roberta Metsola. Kao predsjednica Europskog parlamenta, Metsola je uspjela ostati iznad političkih sukoba, što je taktika koja joj je ranije pomogla da osigura sadašnju funkciju. Istodobno se iskazala u vođenju vanjske politike i postala prva čelnica EU-a koja je posjetila Kijev nakon ruske invazije u veljači 2022. godine.

Kako dolazi s Malte, Metsola bi mogla računati na potporu južnog krila EU-a. Prošlotjedna objava na Instagramu pokazuje da se Metsola nedavno družila s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom i poljskim premijerom Donaldom Tuskom, što možda nagovješćuje da bi mogla imati njihovu podršku u lovu na još viši položaj u briselskoj administraciji.

Kao jedan od argumenata zašto bi Metsoli mogla ipak pobjeći pozicija šefice Europske komisije ističe se činjenica da je Malta najmanja država u Europskoj uniji. K tome, Metsola nema velikog iskustva u upravljanju, čak niti u svojoj domovini. Ogroman problem mogao bi biti i njezin konzervativan stav o pobačaju, koji je već upotrijebljen protiv nje kada je postala predsjednica Europskog parlamenta.

Francuskinja koju podređeni ne vole

Christine Lagarde također ima solidne šanse za to da postane nasljednica Ursule von der Leyen. ”Zašto? Zato što je Francuskinja”, piše Politico. Macronovo oklijevanje da podrži Ursulu von der Leyen sugerira kako francuski predsjednik želi da Europsku komisiju konačno vodi neki njegov sunarodnjak ili sunarodnjakinja. Kao bivša francuska ministrica financija, prije toga ministrica poljoprivrede, i sadašnja predsjednica Europske središnje banke, Lagarde ima mnogo iskustva na višim izvršnim položajima.

Međutim, nema previše naznaka da bi Lagarde bila voljna napustiti Europsku središnju banku prije isteka osmogodišnjeg mandata. Kad bi se i odlučila za tako nešto, moguće je da bi je više zanimao povratak u domaću politiku. Naposljetku, otkako je napustila MMF, Lagarde se spominjalo kao moguću ministricu tijekom gotovo svake rekonstrukcije francuske vlade. Osim toga, problem bi joj mogao biti i to što nije pretjerano popularna među svojim osobljem.

Moguće je i iznenađenje

Postoji šansa i za to da novi predsjednik Europske komisije bude netko koga nitko nije očekivao na toj poziciji. Trgovanje političkih grupacija nakon europskih izbora uvijek je puno iznenađenja. Rijetki bi se kladili da će 2019. godine Ursula von der Leyen postati predsjednica Komisije. To sugerira da bi nas Bruxelles mogao iznenaditi kandidatom koji nikome nije pao na pamet.