Što je najgore od svega to bi doista predstavljalo povratak HDZ-a samom Tuđmanu i vlastitim korijenima, budući da je upravo Franjo Tuđman još u ‘Bespućima povijesne zbiljnosti’, relativizirao užase Jasenovca i umanjivao brojke ubijenih, da bi onda došao na ideju pretvaranja tamošnjeg memorijalnog centra u kopiju Francove ‘Doline palih’, u kome bi bile pomiješane kosti žrtava i zločinaca.
To je spriječeno samo ozbiljnim otporom uglednih ljudi iz zemlje i strahom od međunarodnog skandala, ali je kao trajna uspomena na tu ideju ostao proces koji je državno odvjetništvo vodilo protiv dvojice feralovaca, Viktora Ivančića i Marinka Čulića. Oni su na procesu oslobođeni, budući da je optužnica podignuta po službenoj dužnosti bila logički neodrživa jer im se na teret stavljalo da imputiraju Tuđmanu ono na što se sam pozivao, a to je da mu je španjolski diktator Franco u nekim stvarima uzor i pandan.
Zaključeno da je ubijeno svega 2238 ljudi
U isto vrijeme je, još 1999. godine, i famozna saborska komisija Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, čiji je predsjednik bio Vice Vukojević, sramotno zaključila da je u Jasenovcu ubijeno svega 2238 ljudi.
Atmosfera i odnos službene politike su se nakon Tuđmanove smrti ipak iz temelja promijenili, pa su sve Vlade, nezavisno o predznaku pa i o društvenoj atmosferi u kojoj je postalo legitimno zagovarati tezu o nekakvom trostrukom logoru u Jasenovcu i kontinuirano na mainstream sceni i na HRT-u zagovarati relativizaciju tog logora i stvarnosti ustaškog režima u cjelini, odnosile korektno prema pitanju logora, spomen-područja i općenito obilježavanja godišnjice proboja.
Takav odnos jeste pokušavala na svaki način minirati Kolinda Grabar-Kitarović kao predsjednica Republike, pa je tako formirala vlastiti savjet za Holokaust, potpuno izostavljajući antisrpski karakter ustaške države, potom je dolazila u Jasenovac drugi dan u odnosnu na službenu komemoraciju, svaki put zaobilazeći izjašnjavanje o stvarnom karakteru i utemeljiteljima logora, da bi na kraju počela zagovarati formiranje nekakve nove međunarodne komisije o Jasenovcu koja bi kao trebala konačno utvrditi osnovne činjenice o logoru, baš kao da one nisu već odavno utvrđene i kao da ne postoji službena javna institucija JUSP Jasenovac koja taj posao studiozno radi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razišli se s Plenkovićevom Vladom
Paralelno s tim počeo je proces razilaženja manjinskih i antifašističkih organizacija s Plenkovićevom Vladom, budući da je premijer uporno odbijao staviti ustaški pozdrav van zakona i uopće uputiti prijedlog zakona od strane Židovske općine u saborsku raspravu, a oformljujući usput još jedno povjerenstvo koje je dalo neko nadrealno tumačenje o posebnim prigodama u kojima je on dopušten, za vrijeme komemoracija posvećenih postrojbama HOS-a. Što je na koncu dovelo do paralelnih komemoracija u nekoliko navrata, pri čemu su jedne godine održane čak tri.
U čitavom tom periodu u mjestu Jasenovac se ukazala i spomen-ploča HOS-u, koja je ipak nekoliko kilometara izmještena.
Sve bi se to, međutim, moglo činiti kao zlatno doba službenog otpora revizionizmu, zaživi li Vlada HDZ-a i Domovinskog pokreta, čiji je jedan od ključnih ljudi Josip Jurčević, autor knjige ‘Nastanak jasenovačkog mita’, u kojoj je osporio i istraživanja Vladimira Žerjavića i koji je snažno podržao ideju Grabar-Kitarović o novim istraživanjima vezanim uz Jasenovac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odražava stavove unutar Domovinskog pokreta
Pri čemu Jurčević nije izdvojen slučaj, nego čovjek koji vjerno odražava stavove unutar Domovinskog pokreta, samo je sveučilišni profesor i profesionalni povjesničar pa su njegovi stavovi o ovim pitanjima do kraja transparentni.
I ako je svih ovih godina postojao nekakav sanitarni kordon oko ulaska radikalne desnice u vlast, makar da je to zapravo bio i HDZ koji je za međunarodne potrebe ublažio svoje stavove, pa je tako Sanader svojevremeno izbjegao koaliciju s HSP-om, kao što je Plenković posljednji put uspio izbjeći koaliciju s ovim istim Domovinskim pokretom, ukoliko se to sada dogodi, ne samo što bi se Hrvatska uklopila u europske trendove, nego bi i bilo posve jasno kako bi povijesni revizionizam mogao postati službena politika, imajući u vidu da se navodno licitira s ministarstvom kulture.
Što sve znači da bi okrugla, 80. godišnjica proboja logoraša iz Jasenovca mogla biti održana u puno sumornijoj atmosferi, a možda i s potpunim izostankom delegacije Vlade.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako bi radikalna desnica ušla u vlast, posve je jasno da bi povijesni revizionizam mogao postati službena politika
Sve što je Hrvatska teškom mukom uspjela izbjeći, sad bi se moglo dogoditi
Ako je svih ovih godina postojao nekakav sanitarni kordon oko ulaska radikalne desnice u vlast, makar da je to zapravo bio i HDZ koji je za međunarodne potrebe ublažio svoje stavove, ukoliko se to sada dogodi, ne samo što bi se Hrvatska uklopila u europske trendove, nego bi i bilo posve jasno kako bi povijesni revizionizam mogao postati službena politika
Sve ono što je Hrvatska, doduše teškom mukom, uspjela izbjeći nakon Tuđmanove smrti do danas, a to je službena relativizacija stvarnosti jasenovačkog logora, s novom Vladom koju će po svemu sudeći sačinjavati HDZ i Domovinski pokret, moglo bi se lako dogoditi.
Što je najgore od svega to bi doista predstavljalo povratak HDZ-a samom Tuđmanu i vlastitim korijenima, budući da je upravo Franjo Tuđman još u ‘Bespućima povijesne zbiljnosti’, relativizirao užase Jasenovca i umanjivao brojke ubijenih, da bi onda došao na ideju pretvaranja tamošnjeg memorijalnog centra u kopiju Francove ‘Doline palih’, u kome bi bile pomiješane kosti žrtava i zločinaca.
To je spriječeno samo ozbiljnim otporom uglednih ljudi iz zemlje i strahom od međunarodnog skandala, ali je kao trajna uspomena na tu ideju ostao proces koji je državno odvjetništvo vodilo protiv dvojice feralovaca, Viktora Ivančića i Marinka Čulića. Oni su na procesu oslobođeni, budući da je optužnica podignuta po službenoj dužnosti bila logički neodrživa jer im se na teret stavljalo da imputiraju Tuđmanu ono na što se sam pozivao, a to je da mu je španjolski diktator Franco u nekim stvarima uzor i pandan.
Zaključeno da je ubijeno svega 2238 ljudi
U isto vrijeme je, još 1999. godine, i famozna saborska komisija Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, čiji je predsjednik bio Vice Vukojević, sramotno zaključila da je u Jasenovcu ubijeno svega 2238 ljudi.
Atmosfera i odnos službene politike su se nakon Tuđmanove smrti ipak iz temelja promijenili, pa su sve Vlade, nezavisno o predznaku pa i o društvenoj atmosferi u kojoj je postalo legitimno zagovarati tezu o nekakvom trostrukom logoru u Jasenovcu i kontinuirano na mainstream sceni i na HRT-u zagovarati relativizaciju tog logora i stvarnosti ustaškog režima u cjelini, odnosile korektno prema pitanju logora, spomen-područja i općenito obilježavanja godišnjice proboja.
Takav odnos jeste pokušavala na svaki način minirati Kolinda Grabar-Kitarović kao predsjednica Republike, pa je tako formirala vlastiti savjet za Holokaust, potpuno izostavljajući antisrpski karakter ustaške države, potom je dolazila u Jasenovac drugi dan u odnosnu na službenu komemoraciju, svaki put zaobilazeći izjašnjavanje o stvarnom karakteru i utemeljiteljima logora, da bi na kraju počela zagovarati formiranje nekakve nove međunarodne komisije o Jasenovcu koja bi kao trebala konačno utvrditi osnovne činjenice o logoru, baš kao da one nisu već odavno utvrđene i kao da ne postoji službena javna institucija JUSP Jasenovac koja taj posao studiozno radi.
Razišli se s Plenkovićevom Vladom
Paralelno s tim počeo je proces razilaženja manjinskih i antifašističkih organizacija s Plenkovićevom Vladom, budući da je premijer uporno odbijao staviti ustaški pozdrav van zakona i uopće uputiti prijedlog zakona od strane Židovske općine u saborsku raspravu, a oformljujući usput još jedno povjerenstvo koje je dalo neko nadrealno tumačenje o posebnim prigodama u kojima je on dopušten, za vrijeme komemoracija posvećenih postrojbama HOS-a. Što je na koncu dovelo do paralelnih komemoracija u nekoliko navrata, pri čemu su jedne godine održane čak tri.
U čitavom tom periodu u mjestu Jasenovac se ukazala i spomen-ploča HOS-u, koja je ipak nekoliko kilometara izmještena.
Sve bi se to, međutim, moglo činiti kao zlatno doba službenog otpora revizionizmu, zaživi li Vlada HDZ-a i Domovinskog pokreta, čiji je jedan od ključnih ljudi Josip Jurčević, autor knjige ‘Nastanak jasenovačkog mita’, u kojoj je osporio i istraživanja Vladimira Žerjavića i koji je snažno podržao ideju Grabar-Kitarović o novim istraživanjima vezanim uz Jasenovac.
Odražava stavove unutar Domovinskog pokreta
Pri čemu Jurčević nije izdvojen slučaj, nego čovjek koji vjerno odražava stavove unutar Domovinskog pokreta, samo je sveučilišni profesor i profesionalni povjesničar pa su njegovi stavovi o ovim pitanjima do kraja transparentni.
I ako je svih ovih godina postojao nekakav sanitarni kordon oko ulaska radikalne desnice u vlast, makar da je to zapravo bio i HDZ koji je za međunarodne potrebe ublažio svoje stavove, pa je tako Sanader svojevremeno izbjegao koaliciju s HSP-om, kao što je Plenković posljednji put uspio izbjeći koaliciju s ovim istim Domovinskim pokretom, ukoliko se to sada dogodi, ne samo što bi se Hrvatska uklopila u europske trendove, nego bi i bilo posve jasno kako bi povijesni revizionizam mogao postati službena politika, imajući u vidu da se navodno licitira s ministarstvom kulture.
Što sve znači da bi okrugla, 80. godišnjica proboja logoraša iz Jasenovca mogla biti održana u puno sumornijoj atmosferi, a možda i s potpunim izostankom delegacije Vlade.